„Nema ugovor kod Allaha“ tj. ne ostaje
u sigurnosti od Allaha na dunjaluku izvršavanjem šerijatske kazne i ukora, a na
ahiretu ostvarivanjem patnje. Tj. prijeti mu se kaznom koja se može spustiti na
njega bilo kada, a da on to i ne osjeti.
Onaj ko ostavi namaz je blizu Allahove
srdžbe i kazne, a udaljen od Njegove milosti i nagrade.
Namaz je drugi rukn islama nakon dva
šehadeta.
Allah je naredio da se čuva namaz,
kaže:
„Redovno namaz obavljajte, naročito
onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 238)
Allah je općenito naredio da se čuvaju
svi namazi, a posebno onaj srednji.[1]
Čuvanje namaza: klanjanje na vrijeme,
uz njegove šartove i ruknove, uz skrušenost, isto tako uz sve njegove vadžibe i
mustehabbe.
Čuvanjem namaza se postiže čuvanje i
ostalih ibadeta, i korist da namaz odvraća od razvrata i grijeha, posebno ako
se uradi onako kako je Allah naredio riječima: „...i pred Allahom ponizno
stojte.“ Tj. ponizni, skrušeni. U tome je naredba za stajanje i poniznost,
zabrana od govora i naredba na skrušenost. Ovo je uz smirenost u namazu i
davanje svakom ruknu njegovo pravo od kijama, ruku'a, sedžde bez manjkavosti i
krađe.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: „Pet namaza koje je Allah propisao Svojim robovima, pa ko dođe sa
njima bez manjkavosti pazeći na njihova prava ima kod Allaha ugovor da ga uvede
u Džennet, a ko ne dođe sa njima, takav nema kod Allaha ugovor, ako htjedne
kaznit će ga, a ako htjedne uvest će ga u Džennet.“[2]
Brate muslimanu:
Namaz je velika blagodat, i uzvišeno
djelo, ne shvata njegovu stvarnost osim onaj ko je to osjetio. Kaže Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem: „Ustrajte, iako nećete moći sve uraditi. Znajte
da je vaše najbolje djelo namaz, a abdest ne čuva osim vjernik.“[3]
Došao je čovjek Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i kaže: „O Allahov Poslaniče! Šta misliš ako budem
svjedočio da nema pravog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik i klanjao
pet farz namaza i budem davao zekat i budem proveo ramazan u postu i namazu, od
kojih sam ja?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Od iskrenih i
šehida.“[4]
Znaj da nema udjela u islamu onaj ko
ostavi namaz.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem: „Doista je između čovjeka i širka i kufra ostavljanje namaza.“[5]
Isto tako je rekao: „Ugovor između
nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi postao je nevjernik.“[6]
Riječi: „Ugovor između nas i njih,“
lična zamjenica koja se vraća na munafike. Poslanik je usporedio razlog zbog
kojeg im je dopušteno da borave sa vjernicima (namaz) i zbog kojeg je zaštićena
njihova krv sa ugovorom koji se pravi između muslimana i onih kojima oni
dopuste da žive medju njima (zimijama).
Značenje: Srž primjenjivanja propisa
islama na njima jeste da sliče muslimanima u dolasku na namaze, da klanjaju u
džematu i postupanju po vanjskim propisima. Ako to ne budu radili postaju isti
kao i ostali nevjernici.
Isto tako može se reći da se lična
zamjenica odnosi općenito na sve one koji su dali prisegu Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, na islam bilo da se radi o vjerniku ili munafiku.
Riječi Poslanika: „...pa ko ga
ostavi postao je nevjernik,“ nije skriveno ono na što ukazuje od veličanja
stepena namaza, podsticanja i potrebe za njegovim obavljanjem.[7]
Tako da je ostavljanje namaza od
najvećih zabrana i grijeha. To je ozbiljan nedostatak zbog kojeg se boji za
onog ko to uradi da umre na kufru, da umre na nečemu drugom mimo islama. Molimo
Allaha da nas sačuva toga.
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:
„A njih smijeniše zli potomci, koji
namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Prijevod značenja Merjem, 59)
Neki su ga odgađali van njegovog
vremena, a neki su ga ostavili u potpunosti.
„...i za požudama pođoše,“ pa su se upustili u blato poroka, pijenje alkohola i
prisustvovanje griješenju, jedenje harama, pa su se zabavljali i igrali,
bludničili i razvrat činili kao što je stanje kršćana i jevreja danas, čak i
dosta muslimana, Allah ih uputio.
Ovo su loši potomci o kojima Allah
obavještava da će:
„...oni će sigurno zlo proći,“
tj. propasti, uništeni biti i da neće uspjeti, biti će u zabludi i gubitku na
dunjaluku i ahiretu.
Od Allahove milosti jeste da je
ostavio moguće pokajanje od ovog velikog grijeha, pa kaže Uzvišeni Allah:
„...ali oni koji su se pokajali, i
vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u
Džennet ući.“ (Prijevod značenja Merjem, 60)
Tj. ali ko se pokaje od ovih loših
potomaka, povjeruje i ostvari svoj iman, radi dobra djela, bude radio farzove i
ne bude radio harame, vrati se Allahu i iskreno Njemu vjeru ispolji...
„Njima“ tj. ovim koji su se pokajali i vratili „oni će u Džennet
ući“ zajedno sa svojim ispravnim prethodnicima i „njima se neće nikakva
nepravda učiniti“ tj. neće se umanjiti niti zanemariti ništa od nagrade za
njihova djela.[8]
Šta onda poslije toga čega onaj ko je
ostavio namaz da bi ga čuvao?!
A kakvo se dobro očekuje od onoga ko
je ostavio namaz?!
Štoviše,
kakvom dobru treba da se nadaju od njega ljudi?!
Štoviše,
kakvom dobru treba da se takav nada za sebe?
Brate
muslimanu:
Gdje ćeš biti
ako ostaviš namaz?
Pitanje koje
treba mnogi da sebi postave.
I da to
pitanje postave sebi iskreno, samoobračunavajući put na kojem su sada.
Ali kada osoba
postane nemarna prema samoobračunu obuzmu ga grijesi i izgubi pravi put.
Vrši obračun
nad sobom o muslimanu!
Pet puta u
noći i danu odzvanja u tvojim ušima: Hajja 'ala es-salah (Dođi na namaz) i
hajja 'ala el-felah (Dođi na spas), pa ako se ne odazoveš, ima li većeg nemara
od toga!
Budi od onih
koji se natječu u odazivanju pozivu na spas, koji mnogo u dobru povećavaju...
I ne dopusti
da tvojim srcem vlada nemar, zatraži pomoć od svoga Gospodara, subhanehu ve
te'ala, ne bi li bio od onih koji su uspjeli, na ovom i na onom svijetu.
Od čuvanja
namaza jeste i to da se obavlja u džematu:
Jer je namaz u
džematu obaveza svakom pojedincu, po ispravnijem mišljenju kod učenjaka, onome
ko čuje ezan, i koji nema šerijatskih prepreka da prisustvuje namazu.
Od Allahove
dobrote jeste da je dao da za namaz u džematu slijedi velika nagrada.
Kaže Allah:
„Molitvu
obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji ruku' čine i vi činite!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 43)
Kaže imam Ibn
Kesir, rahimehullahu te'ala: „Naredio im je da obavljaju ruku' sa onima koji to
čine od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Budite od njih i
sa njima.“
U hadisu od
Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, došlo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: „Onaj ko čuje ezan zatim se ne odazove, takav nema namaza
osim uz opravdanje.“[9]
Prenosi se od
Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je rekao: „Koga raduje da Allaha
sutra sretne kao musliman neka čuva ovih pet namaza onda kada se pozove na
njih. Jer doista je Allah propisao vašem Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, sunnete upute. A oni su od suneta upute, kada bi vi klanjali u vašim
kućama kao što klanjaju oni koji su ostali u svojim kućama ostavili bi sunnete
vašeg Poslanika, a kada bi ostavili sunnete vašeg Poslanika otišli bi u
zabludu.
Nema čovjeka
koji se očisti i potrudi se u tome, zatim da ode u neki mesdžid od ovih
mesdžida osim da mu Allah sa svakim korakom kojeg napravi ne upiše dobro djelo,
i podigne mu njime stepen, i zbog njega mu obriše jedno loše djelo.
Mi smo
smatrali da ne izostaje iz džemata osim munafik čiji je nifak poznat. Znao bi
čovjek dolaziti u džemat držajući se između dva čovjeka sve dok ga ne stave u
saf.“[10]
Najbolje
mjesto u koje možeš otići su Allahove kuće, one su boravište bogobojaznih i sofra
vjernika.
Selman
el-Farisi je napisao pismo Ebu Derdi, radijallahu anhuma: „O brate moj,
oporučujem ti mesdžid pa ga se dobro drži, jer sam čuo tvog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Mesdžid je kuća svakog bogobojaznog.'“[11]
Kaže se:
„Vjernik ima tri tvrđave: mesdžid, spominjanje Allaha i učenje Kur'ana.“ Kada
vjernik bude u jednoj od njih zaštićen je od šejtana.
O ti koji si
nemaran prema najboljem mjestu na zemlji!
Znaj da nećeš
naći mjesta boljeg i časnijeg od Allahovih, subhanehu ve te'ala, kuća.
Kaže Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem: „Mjesta koja Allah najviše voli su mesdžidi, a
mjesta koja najviše mrzi su pijace.“[12]
Brate muslimanu:
Da li si ti od
onih čija srca čeznu za Allahovim kućama?!
Iskreni
musliman je onaj koji se brine za održavanje Allahovih kuća.
Ko je od
takvih neka se raduje vijesti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kada je rekao: „Sedmorica će biti u hladu Allahovog Arša kada drugog hlada
ne bude bilo...“ Pa je spomenuo jednog od njih: „Čovjek čije je srce 'okačeno'
za mesdžid.“[13]
Kaže Hafiz Ibn
Hadžer, rahimehullahu te'ala: „Po vanjštini hadisa kao da je (srce) kao nešto
okačeno. Pa ga je usporedio sa nečim što visi u mesdžidu kao što je na primjer
lampa, zbog dužine povezanosti srca sa mesdžidom, pa makar i tijelo bilo van
mesdžida....“[14]
Muslimanu,
razmisli o svome srcu, da li ono biva sa tobom kada si u mesdžidu, a kada
izađeš da li čezne ponovnom povratku u mesdžid?
Ili ga ostaviš
van mesdžida, pa kada izađeš ponovno ti se vrati?!
Briga za
održavanjem Allahovih kuća je dokaz uspjeha i upute.
O ti kojeg je
dunjaluk zaveo svojim lažnim izgledom!
Ti kojeg je
obmanulo njegovo varljivo svjetlo!
Probudi se iz
svoje opijenosti prije nego više ne mogneš!
Radi za dan
kada ćeš umrijeti prije nego ne bude više rada!
Obračunavaj
sam sebe prije nego ti se bude obračunavano!
Izvor: Deset blagoslovljenih savjeta, Sa'd
Abdulgaffar Alijj
Prijevod: Redžo Muratović
Prijevod: Redžo Muratović
[1] Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na danu
Hendeka: „Allah napunio njihove kuće i kaburove vatrom, kao što su oni nas
zabavili od srednjeg namaza sve dok Sunce nije zašlo.“ Bilježe ga Buharija,
br. 2931 i Muslim, br. 627.
U predaji kod Muslima je došlo: „Zabavili su nas od srednjeg namaza, od ikindije.“
U predaji kod Muslima je došlo: „Zabavili su nas od srednjeg namaza, od ikindije.“
[2] Ebu Davud, br. 1420 i Nesai, br. 461. Šejh Albani ga je
ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 3243.
[3] Ibn Madže, br. 277. Kaže šejh Albani u knjizi Sahih-t-Tergibi
ve-t-Terhibi, br. 197: Sahihun li gajrih.
[4] Ibn Hibban u svome Sahihu, br. 3438 i Ibn Huzejme u svom
Sahihu, br. 2212. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih-t-Tergibi
ve-t-Terhibi, br. 361.
[5] Muslim, br. 82.
[6] Tirmizi, br. 2621 i Nesai, br. 643. Šejh Albani ga je ocijenio
sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 4143.
[7] Pogledati: Delilu-l-Falihine li tarki rijadi-s-Salihine,
6/412.
[8] Ejseru-t-Tefasir, Džezairi, 735, u značenju.
[9] Ibn Madže, br. 793. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u
Sahihu-l-Džami', br. 6300.
[10] Muslim, br. 654.
[11] Taberani, El-Mu'džemu-l-Kebir, br. 6143. Šejh Albani kaže da
je hasen u Es-Silsileti-s-Sahiha, br. 716.
[12] Muslim, br. 671.
[13] Buharija, br. 660 i Muslim, br. 1031.
[14] Fethu-l-Bari, 2/145.