Bolest slabljenja imana (vjerovanja)

Zahvala Allahu, Njega slavimo i od njega pomoć i oprost tražimo. Tražimo utočište kod Allaha od zla naših duša i od posljedica naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko mu na pravi put ne može ukazati. Svjedočim da nema boga dostojnog obožavanja osim Allaha jedinog, koji nema sudruga ni pomoćnika, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.

Allah Svemogući kaže: 

''O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha onako kako Ga se trebate bojati, i umrite jedino kao muslimani. '' (prijevod značenja sure Alu-Imran, 102.)

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' (prijevod značenja sure An-Nisa, 1.)

''O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu,  On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' (prijevod značenja sure Al-Ahzab, 70-71.)

Pojava slabljenja imana je postala veoma rasprostranjena među muslimanima, i veliki broj njih se žale na tvrdoću svoga srca.

Koliko često čujemo riječi:

• ''Osjećam tvrdoću u svom srcu.''
• ''Ne nalazim nikakvo zadovoljstvo u namazu.'' 
• "Osjećam da je moj iman dotakao dno.'' 
• ''Čitanje Kur'ana ne utiče na mene.'' 
• "Tako lahko padam u grijeh.''

Tragovi ove bolesti se mogu vidjeti na mnogim ljudima, a ovaj problem je uzrok svake nesreće i nedaće.  Pitanje ljudskog srca je važno i osjetljivo pitanje. Na arapskom jeziku srce se naziva qalb (قلب) jer se mijenja tako brzo i često. (Nastalo do glagola tekallub (تَقَلُّب) – izmjena, varijacije, usponi i padovi. )

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 

''Srce (kalb) je nazvano ovim imenom zbog svoje stalne promjene (takallub).Primjer srca je poput pera koja se zakači za čvrsto stablo, pa ga vjetar povija čas na jednu, čas na drugu stranu. '' (bilježi  imam Ahmed; Sahih el-Džami' ,2364.)

U drugoj predaji stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Primjer srca je poput pera koja se nalazi u pustinji, pa je vjetar okreće s jedne na drugu stranu.'' (bilježi Ibn Ebi Asim , Kitabu es-Sunne', 227. Njegov lanac (sened) je sahih (autentičan), vijdeti  Zilal al-Jannah fi Takhrij es-Sunnah od Albanija, 1/102.)

Čovjekovo srce je prevrtljivo, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao: ''Srce sina Ademovog brže se preokreće nego voda koja ključa u loncu.'' (Ibid, broj 226. Isned mu je sahih: Zilal al-Jannah,1/102). Prema drugoj predaji: ''... prevrtljivije je nego voda koja ključa u loncu.'' (bilježi imam Ahmed, 6/4; Sahih el-Džami', 5147.)

Allah je Onaj koji okreće srca i upravlja njima. Abdullah ibn 'Amr ibn el-'As, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ''Srca sinova Ademovih nalaze se između dva prsta od prstiju Milostivog, poput jednog srca, okreće ih (mijenja ih) kako On hoće.'' Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Bože moj, Ti koji okrećeš srca, okreni srce moje na pokornost Tebi!'' (bilježi ga imam Muslim u svom Sahihu, br. 2654, u Knjizi o kaderu)

Allah Svemogući, nam kaže: '' ... i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova. (odnosno On sprečava zlu osobu u odlučivanju bilo čega )'' (prijevod značenja sure Al-Anfal, 24.)

Niko neće biti sačuvan na Sudnjem Danu,kao što Allah, kaže: '' ...samo će onaj koji Allahu srca čista dođe (čist od širka i licemjerstva) spašen biti." (prijevod značenja sure Aš-Šu'ara, 89.) Na propast su osuđeni oni, koje je Allah opisao u Svojoj Knjizi:'' ... oni čija su srca bolesna''  (prijevod značenja sure Al-Hadždž, 53.), a  Džennet je obećan je određenu vrstu ljudi , koje je Allah opisao u Svojoj Knjizi, u prijevodu značenja: '' ... koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.'' (prijevod značenja sure Qaf, 33.)

Dakle, svaki vjernik treba ispitati svoje sce, upoznati njegove skrivene bolesti i njene uzroke, te ga liječiti, prije nego što ga hrđa prekrije, pa se upropasti i uništi, što je opasna stvar. Stvar je jako ozbiljna, zbog toga nas Svemogući Allah upozorava na srce koje je tvrdo, zatvoreno, bolesno, slijepo i zapečaćeno. Molimo Ga da omekša naša srca, te da nas ni na tren ne prepušta nama samima. Dovoljan nam je Allah, divan li je On Zaštitnik! 

Simptomi bolesti slabljenja imana

Osvrnućemo se sada na neke od simptoma koji ukazuju na slabljenje imana: 

1. Upadanje u grijeh i činjenje haram djela (ustrajnost u činjenju grijeha):
   Neki od grešnika počinu jedan grijeh i ustraju u njemu, dok drugi čine više vrsta grijeha. Kada osoba stalno čini grijehe, grijeh postane navika , te više ne osjeća da je to što čini gnusno i ružno. Polahko, dostiže fazu u kojoj čini grijeh otvoreno , javno, i na taj način postaje jedan od onih koji su navedeni u govoru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah pokrije, a on ujutro kaže: 'O ti, sinoć sam radio to i to.' Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah prekrio." (bilježi el-Buharija, el-Feth, 10/486.)
    
2.  Osječaj da je srce tvrdo i grubo:
   Čovjek osjeća da je njegovo srce postalo poput kamen do kojeg ništa ne može doprijeti.  Svemogući Allah, kaže, u prijevodu značenja: '' Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa... '' (prijevod značenja sure El-Bekare, 74.)
   Osoba čije je srce poput kamena  neće biti pogođena sjećanjem na smrt, ili prisustvovanjem dženazi ili gledanjem u lice umrlog. Može čak nositi mrtvaca u grob, i zagrtati mejta, ali on se kreće između kaburova kao između kamenja.
    
3. Ne obavljanje ibadeta ispravno (nepotpuno obavljanje ibadeta):
   Njegov um luta i on se ne uspjeva pravilno koncentrirati kada obavlja molitvu, uči Kur'an, dovi i slično. Ne misli o onome što govori, izgovara riječi kao da je u pitanu dosadna navika, ako uopšte redovno i čini te stvari. Ako ima naviku da dovi određene dove u određeno vrijeme, koje su došle u  sunnetu (praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), on ne razmišlja o značenju toga što je izgovorio, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da: ''Zaista Allah ne prima dovu koja dolazi iz nemarnog srca." (bilježi et-Tirmizi,3479. ; Es-Silsilah es-Sahih, 594.)
    
4. Lijenost i zapostavljanje izvršavanja ibadeta:
   Ukoliko i čini ibadet, to su samo fizički pokreti, lišeni bilo kakvog stvarnog osjećaja, duhovna odustnost. Svemogući Allah je opisao licemjere rekavši, u prijevodu značenja: ''... Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu... '' (prijevod značenja sure An-Nisa, 142.)
   Ovo također uključuje i na nemarnost koja se ogleda u propuštanju posebnih prilika i vremena za ibadet. Ovo ukazuje da osoba je nezainteresovana za sticanjem nagrade, tako da će odgoditi odlazak na hadždž, iako je u mogućnosti da ga obavi, ili će izbjegavati džihad iako ima snage za njega, ili neće prisustvovati namazu u džematu, ili čak džuma namazu (petkom).
   Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:  ''Ljudi će se odaljavati od prvog saffa sve dok ih Allah, njihovim kašnjenjem, ne udalji (od njenog početka) u vatri.'' (bilježi Ebu Davud, 679; Salih et-tergib, 510.) Ovakva osoba ne osjeća kajanje niti krivicu ako prespava i propusti jedan od obaveznih namaza, ili neki od sunneta na koje se posebno podstiče, ili ako ostavi redovnu dovu i zikr, spominjanje Allaha.  On nema želju da nadoknadi propušteno, i najmerno izostavlja ono što je sunnet ili fard kifaje (dužnost, koja, ako se obavi od strane nekih ljudi, pada obaveza sa ostalih, ali ako niko to ne uradi, onda su svi griješni). On ne može prisustvovati Bajram namazima (iako su neki učenjaci rekli da je to obaveza-fard ajn ), ili klanjati namaz za vrijeme pomračenja sunca ili mjeseca, ili prisustvovati dženazama.  On uopšte ne želi nagradu, kao da mu nije potrebna, što je suprotno onome kako je Svemogući Allah opisao u Kur'anu, kada Uzvišeni kaže: ''Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.'' (prijevod značenja sure Al-Anbija, 90.)
   Još jedan primjer lijenosti u obavljanju ibadeta je zanemarivanje sunneta, radnji koje je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, redovno obavljao, i obavljanje kijamu-l-lejl (noćnog namaza), ustajanje rano ujutru i odlazak u džamiju, i druge nafile, kao što je duha-namaz, nikada mu nije ni palo na pamet da ga obavi, a kamoli dva rekata tevbe (pokajanja) ili istihare-namaza.
   
5. Tjeskoba u grudima, loše raspoloženje i depresija, što slama čovjeka i čini da se on žali i na najmanju stvar:
   Lahko ga uznemire ljudi oko njega, i nema više bilo kakve tolerancije, postaje svadljiv i uzrujan zbog najmanje sitnice.
   Allahov Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je opisao vjeru kada je rekao: ''Vjera je strpljenje i tolerancija.'' (As- Silsilah Es-Sahiha, 554,2/86. ), i on, sallallahu alejhi ve sellem, je opisao vjernika kao :"Voli i voljen je, i nema dobra u onome ko ne voli i ko nije voljen."(As-Silsilah Es-Sahih,427.)
    
6. Ravnodušnost prema učenju Kur'ana:
   Ne biva dirnut ajetima iz Kur'anu, kur'anskim obećanjima Dženneta ili uporozenjima na Vatru, naredbama ili zabranama, opisima Sudnjeg dana. Onaj koji ima slab iman, osjeća dosadu pri slušanju Kur'ana, i on ne može ustrajati u njegovom čitanju. Kada god otvori Mushaf, on bi ga da što prije zatvori.
    
7. Ravnodušnost prema Allahu, dželle šanuhu, prilikom dove i zikra:
   Radnovušan je prema Allahu kada Ga spominje, tj. zikri ili dovi, tako da zikr postaje težak za njega, a kada podigne ruke da dovi, on ih brzo spušta. Svemogući Allah je opisao licemjere riječima: '' ... a Allaha gotovo da i ne spomenu. '' (prijevod značenja sure An-Nisa, 142)
    
8. Ne ljuti ga činjenje grijeha:
   Ne osjećaju ljutnu kada se krše granice koje je Allah postavio, jer je plamen revnosti u njihovom srcu ugašen, tako da on ne čini ništa kako bi spriječio zlo, ili naredio dobro ili odvratio od zla. On se nikada ne srdi zarad Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je ovo srce kojim hara slabost u vjerodostojnom hadisu: ''Srcima se izlažu iskušenja kao voda, uvijek iznova, pa ko je popije na njemu ostane crna tačka.''  To se ponavlja sve dok ne postane, kao što stoji na kraju hadisa, ''sasvim crno, pa ne čini dobro, niti odvraċa od zla, osim da to bude putem povođenja za strašċu.'' (bilježi Muslim, 144.)
   Nestalo je ljubavi prema dobru i mržnje prema zlu, i stvari su se kod njega izjednačile, pa ga onda nema što podstaċi na naređivanje i zabranjivanje. On ċe, mozda, čuti za neko zlo da se čini i biti zadovoljan njime, a time će biti griješan, kao što je griješan i onaj koji je to zlo vidio pa ga odobrio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u sahih hadisu:
   ''Kada se na Zemlji učini neki grijeh pa ga neko vidi i prezre ga, on kao da nije ni bio tu, a ko bude odsutan, a bude zadovoljan njime, sličan je onome koji je bio prisutan.'' (bilježi Ebu Davud, 4345.; Sahih el-Džami', 689.)
   Njegovo zadovoljstvo grijehom, koje je  djelo srca i čini ga griješnim kao i onoga koji je učestvovao u njemu.
    
9. Želja za isticnjem i slavom:
   Može se javiti u više oblika, uključujući sljedeće:
   
   • Želja za vođstvom (upravljanjem i vlašću) bez razumijevanja ozbiljnosti i odgovornosti, koju ona  nosi sa sobom. To je ono na šta nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio kada je rekao: ''Vi ćete težiti za namjesništvom zbog kojeg ćete se kajati na Sudnjem danu, pa blago dojilji, a teško onoj koja odbija." Smisao ovoga je da na početku, liderstvo donosi bogastvo, moć i užitak, ali kasnije donosi rizik da ćete biti ubijeni ili svrgnuti sa vlasti, i odgovarati (polagati račun) na Sudnjem Danu. (bilježi Buharija, 6729.)
     Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: ''Ako želite obavijestit ću vas o vlasti i o tome šta je ona: njen početak je grdnja, zatim slijedi kajanje, a njen kraj je kazna na Sudnjem danu, osim pravednima.'' (bilježi et-Taberani u ''El-Kebir'', 18/72; Sahih el-Džami', 1420)
     U slučaju da čovjek želi preuzeti na sebe dužnosti i odgovornosti, gdje nema nikoga ko je bolji u tom poslu od njega, s najmerom da svoj posao radi najbolje što može, iskreno i pravedno, kao što je slučaj bio sa Jusufom, alejhisselam, onda bismo rekli da je to u redu. Međutim, u većini slučajeva  u pitanju je jaka želja za upravljanjem i stavljanjem sebe ispred drugih , iako postoji bolja osoba za taj posao, negirajući mogućnosti liderstva onima koji su kvalifikovani  kao i želja da osoba sama daje upute(naredbe) i zabrane.
   • Želja za isticanjem na skupovima, stalno držanje riječi, prinuđivanje ostalih na slušanje i dominacija. Isticanja na skupovima je ''klaonica'' na koju nas je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellen, kada je rekao: "Klonite se ovih krvoprolića tj.nadmetanja.'' (bilježi  El-Bejheki, 2/439: Sahih el-Džami', 120.)
   • Želja da ljudi ustanu kada ulazi u sobu , jer se tako osoba čije je srce bolesno osjeća bolje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ''Koga raduje da mu Allahovi robovi ustaju na noge, neka pripremi sebi mjesto u vatri.'' (bilježi el- Buharija, u "El-Edeb el-mufred" 977; pogledati također Silsilah es-Sahih, 357.)
     Jednom kada je Muavija ibn Ebi Sufjan, neka je Allah zadovoljan njime, došao kod Ibn ez-Zubejra i Ibn Amira, neka je Allah zadovoljan njima, Ibn Amir je ustao, dok je Ibn ez-Zubejr ostao sjedeći, (a u drugoj predaji: "…(Ibn ez-Zubejr) je bio mudriji i jakog karaktera"), Muavija, neka je Allah zadovoljan njime,  je rekao Ibn Amiru: "Sjedi, čuo sam Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Onaj ko voli da mu ljudi ustaju na noge neka pripremi sebi mjesto u vatri.'" (bilježi Ebu Davud, 5229.; i el- Buharija, u "El-Edeb el-mufred" 977; Silsilah es-Sahih, 357.)
     Ovakvu vrstu ljudi obuzima bijes kada se slijedi sunnet i kada ljudi počinjući pozdravljanje sa desne strane (a ne sa njim); ako takav uđe na sijelo, neće biti zadovoljan sve dok mu neko ne ustane i ustupi mu svoje mjesto da sjedne, iako je tako nešto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,zabranio kada je rekao: "Neka ne podiže čovjek nikoga sa njegovog mjesta da bi sjeo." (bilježi el-Buharija, El-Feth, 11/62.)
    
10. Škrtost i tvrdičluk
    Allah je pohvalio Ensarije u Svojoj Knjizi, rekavši: "Više vole njima (odnosno Muhadžirima) nego sebi, iako je i njima samima potrebno…" (prijevod značenja sure El-Hašr, 92.)
    Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio da su uspjeli  oni koji  se sačuvaju škrtosti, i da je tvrdičluk produkt  slabog imana, rekavši:  "Iman i tvrdičluk se nikada ne mogu spojiti u jednom srcu." (bilježi En-Nesai, El-Mudžteba, 6/13 ; Sahih el-Džami’, 2678.)
    Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također opisao opasnosti tvrdičluka i njegove negativne posljedice, rekavši: "Bojte se tvrdičluka; zbog njega su propali oni prije vas. Tvrdičluk ih je naveo na škrtost, pa su škrtarili; naveo ih je na prekidanje rodbinskih veza, pa su ih prekinuli i na razvrat pa su ga činili." (bilježi Ebu Davud, 2/324; Sahih el-Džami', 2678.)
    Kada je u pitanju škrtost, osoba koja je slabog imana skoro da ništa ne izdvaja na Allahovom putu (u ime Allaha), čak i kada neko od njega traži sadaku  i sasvim je očigledno da njegova braća u islamu se bore sa siromaštvom ili su pogođeni nekom nesrećom. Ništa jasnije ne potvrđuje to od Allahovih riječi:
    ''Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat (On je slobodan od svih potreba i želja), a vi (ljudi) ste siromašni. – A ako glave okrenete (od islama i poslušnosti Allahu), On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.'' (prijevod značenja sure Muhammed, 38.)
     
11. Nepodudaranje riječi i djela
    Allah Svemogući  je rekao: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite. O, kako je Allahu mrsko kad izgovarate riječi koje djela ne prate." (prijevod značenja sure Es-Saff, 2-3.)
    Nema sumnje da je ovo jedna vrsta licemjerstva, a onaj čije riječi budu u suprotnosti sa njegovim djelima postaje mrzak kod Allaha i omražen kod ljudi. Stanovici vatre će saznati sudbinu onoga koji je naređivao na dobro , a nije ga činio i zabranjivao loše, a i sam ga radio.
     
12. Zlonamjernost
    Zlonamjerno uživanje u neuspjesima, gubitcima i nesrećama koje su pogodile braću u islamu, u nestajanju blagodati koje su drugi imali ili gubljenju stvari kojima su se odlikovali nad tom osobom.
     
13. Gledanje na stvari u crno-bjelom smislu
    Gledanje na stvari da li su grijeh ili ne, uzimajući mekruh olahko. Neki ljudi, kada žele nešto uraditi, ne pitaju o dobrim djelima koja mogu učiniti, umjesto toga oni postavljaju pitanja: '' Da li će se to djelo računati kao grijeh, ili 'samo' kao mekruh?''
    Ovakav način razmišljanja vodi ka zapadanju stvari koje su sumnjive ili mekruh, a na kraju će ih to, neminovno, odvesti u grijeh. Osobu koja razmišlja na ovaj način,ništa neće spriječiti da učini mekruh ili sumnjiva djela, sve dok  ta djela nisu jasno haram tj. sve dok u tome ne vide jasnu zabranu. Ovo je upravo ono o čemu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: "Ko padne u sumnjivo, pao je u zabranjeno - haram, kao pastir koji čuva svoje stado oko njemu zabranjene, zemlje, bojeći se svakoga časa da u nju ne prijeđu..." (bilježe Buharija i Muslim; ovu verziju bilježi Muslim, 1599.)
    Kada neko od ovih ljudi pita za fetvu o nečemu i kada im se objasni da je to haram, oni zapitaju: "Je li to teži ili lakši haram? Koliki je grijeh koji sa sobom nosi?" Ovakve osobe, nemaju želju, bezobzirne su,  za izbjegavanjem loših djela;  doista, oni su spremni da počine lakše grijehe i da olahko shvate male grijehe, omalovažavajući teret koji sa sobom nose i time krše Allahove granice.  Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: "Poznajem ljude iz moga ummeta koji će doći na Sudnji dan s dobrim djelima veličine brda pa će ih Allah u prah i pepeo pretvoriti." A Sevban, neka je Allah zadovoljan sa njim,  reče: "Opiši nam ih, o Allahov Poslaniče, da ne bismo bili od njih, a mi to ne znamo.''  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: "Oni su vaša braća, od vaše kože; noći provode u ibadetu koliko i vi provodite, ali oni su oni koji, kada se osame sa grijehom, počine ga." (bilježi Ibn Madže, 4245. On je rekao u ''Az-Zeva'id'' : ''Njegov isned je sahih (autentičan) i prenosioci su povjerljivi.'' Pogledati također Sahih el-Džami', 5028.)
    Tako ćete naći takvu osobu  da čini haram bez oklijevanja i razmišljanja, što ga čini gorim od onih koji ga čine s predumišljanjem. Oba su u opasnosti, ali prvi je gori od drugog.  Ovakva vrsta ljudi, zbog slabosti svoga imana, uzimaju grijehe olahko i ne misle da su učinili nešto loše.  Stoga, Ibn Mesud, neka je Allah zadovoljan njime,  opisujujući stanje vjernika i munafika kaže: "Vjernik vidi svoje grijehe kao brdo koje se nad njim nadvilo, bojeći se da se na njega ne sruši, a munafik vidi svoje grijehe kao muhu koja mu ispred nosa prođe, pa je samo rukom nehajno odmahne." (bilježi el-Buharija, El-Feth, 11/102.)
     
14. Omalovažavanje malih dobrih djela
    Razmišljanje o velikim djelima, a zanemarivanje malih dobrih djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  nas je naučio da vodimo računa o malim djelima dobročinstva. Imam Ahmed, neka je Allahova milost na njega, bilježi hadis od Ebi Džerijja el-Hudžejmijja,neka je Allah zadovoljan sa njim,  da je rekao: "Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu : 'Mi smo stanovnici pustinje, pa nas poduči nečemu čime ćemo se okoristiti kod Uzvišenog  Allaha. ' Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: 'Ne potcjenjuj od dobra ništa, pa makar i da svoju kofu vode isprazniš u posudu onoga koji je došao da se napije, ili da se svome bratu obratiš vedra lica." (bilježi imam Ahmed u ''Musnedu'', 5/63; as-Silsilat es-Sahih, 1352.)
    Napiti žednoga  je dobro djelo; iako se čini beznačajnim, nije. Isto se odnosi i na to da poselamiš svoga brata vedrog i nasmijanog lica, ukloniš nečistoću iz džamije, makar i slamka bila, ne potcjenjuj ništa od dobrih djela.  To djelo može biti uzrokom oprosta tvojih grijeha, jer Svemogući Allah će nagraditi djela ove vrste i oprostiti grijehe zbog njih.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ''Prošao je čovjek kraj drveta ispriječenog na putu, pa je kazao: "Tako mi Allaha, da uklonim ovo kako ne bi smetalo drugim muslimanima', pa je uveden u Džennet." (bilježi Muslim, 1914.)
    Nešto nije u redu sa onim koji omalovažava mala djela dobročinstva. Dovoljna kazna takvome za ovakav stav  je uskraćivanje nagrade koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomenuo u svojim riječima: "Ko ukloni s puta ono što smeta muslimanima upisat će mu se jedno dobro djelo, a kome jedno dobro djelo bude primljeno, ući će u Džennet."  (bilježi Buharija u El-Edeb el-Mufred, 593; vidjeti također es-Silsilah es-Sahih, 5/387.)
    Muaz, neka je Allah zadovoljan sa njim, je hodajući sa jednim čovjekom, uklonio kamen s puta, pa  ga je ovaj zapitao: "Zašto si to uradio?" Muaz mu odgovori: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ''Ko ukloni kamen s puta, piše mu se jedno dobro djelo, a ko bude imao jedno dobro djelo ući će u Džennet.'' '' (bilježi et-Taberani, 20/101: es-Silsilah es-Sahih, 5/ 387.)
     
15. Nedostatak zabrinutosti za muslimane i njihovo stanje
    Nezainteresovanost kada su u pitanju muslimanski poslovi i potrebe, nedostatak uključivanja u te stvari bilo da je u pitanju dova, sadaka ili pomoć.
    Takav ne pruža muslimanima nikave utjehe putem dove, sadake ili pomoći. On je bezosjećajan prema ugnjetavanju, ropstvu i nesreći koju svakodnevno trpe muslimani širom svijeta i zadovoljan je ličnom sigurnošću.  Sve ovo je rezultat slabog imana, a vjernik ne smije biti ovakav. Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je rekao: "Položaj vjernika spram ostalih vjernika kao glava spram tijela; on osjeća njihove boli kao što tijelo osjeća bolove u glavi." (bilježi imam Ahmed u ‘’Musnedu’’ ,5/340; es-Silsilah es-Sahih, 1137.)
     
16. Kidanje bratskih veza
    Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : ''Neće se zavoljeti dvojica, Allaha radi, ili u islamu,a da ih neće razdvojiti prvi grijeh, ( a u drugoj predaji: "…ništa ih neće razdvojiti osim grijeha,kojeg počini jedan od njih.")''  (bilježi Buharija, El-Edeb El-Mufred, 401; imam Ahmed u ‘’El-Musnedu’’, 2/68; pogledati također es-Silsilah es-Sahih, 637)
    Ovo ukazuje na pogubnost grijeha , da oni mogu uticati pa čak i dovesti do kidanja bratskih veza. Otuđenost koju čovjek može osjetiti između sebe i svoga brata u islamu je rezultat opadanja imana uzrokovano činjenjem grijeha, jer Svemogući  Allah učini da on izgubi status u očima Njegovih robova, pa se čovjek nađe u jadnom položaju bez poštovanja i uvažavanja od stane drugih , izgubi prijateljstvo vjernika i Allahovu zaštitu , jer On samo vjernike štiti.
     
17. Gubitak osjećaja odgovornosti za rad i širenje islama
    Ovo se razlikuje od postupaka drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su, čim su primili islam, odmah osjetili ovu odgovornost.
    Primjer je Et-Tufejl ibn Amr, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji je čim je primio islam otišao da poziva svoj narod islamu. Iako je tek primio islam, osjetio je da se treba vratiti i pozivati svoj narod, što je i učinio, ali danas mnogima treba dosta vremena da bi postali spremni da pozivaju u Allahovu vjeru . Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bi nakon prihvatanja islama osjetili neprijateljstvo prema nevjernicima, odrekli bi ih se i prekinuli veze sa njima.
    Kada je Sumame' ibn Asal, vođa naroda Jemema, bio zarobljen , držan je u džamiji a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je govorio o islamu i ponudio mu da prihvati islam. Zatim je Allah Svemogući osvjetilo njegovo srce svjetlom islama, i on je postao musliman. Potom se uputio da obavi Umru i kada je stigao u Mekku, rekao je nevjernicima Kurejša: ''Nećete dobiti ni jedno zrno pšenice iz Jemame, sve dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne dozvoli."  (bilježi el-Buharija, El-Feth, 8/87. ) Njegovo prekidanje veza sa nevjernicima, ekonomska sankcija i korištenje svih rapoloživih mogućnosti i sredstava u službi da'we, je bio rezultat njegovog čvrstog imana.
     
18. Strah i panika pred problemima i nedaćama
    Vidjet ćeš takvu osobu uznemirenu, nerazboritu, izgubljenu, ukočenog pogleda, zbunjenu kada je pogode nesreća i iskušenje, u njegovim očima nema izlaza, savladavaju ga brige, te je nesposoban da se, mirnog i čvrstog srca, suoči sa realnošću. Sve je to zbog slabosti njegovog imana, jer kada da bi njegov iman bio čvrst ,mogao bi da se suočio sa svim problemima i iskušenjima  na smiren način.
     
19. Prekomjerno raspravljanje
    Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Svaki narod koji je zalutao poslije upute, koju je imao, učinio je to zbog neplodnog raspravljanja." (bilježi imam Ahmed u ‘’El-Musnedu’’, 5/252; sahih el-Džami’, 6533)
    Raspravljanje bez razloga i čvrstog dokaza, vodi daleko od pravog puta, i većina rasprava koje se danas vode  nisu zasnovane na znanju, uputi i jasnoj Knjizi (odnosno Kur’anu). Dovoljne su nam riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da  bi se okanili uzaludnih rasprava: ''Ja garantujem kuću u prostranstvima džennetskim onome ko ostavi raspravu i svađu, makar bio i u pravu." (bilježi Ebu Davud, 5/150; Sahih el-Džami’, 1464.)
     
20. Ljubav prema dunjaluku i vezanost za njega
    Osoba može biti u tolikoj mjeri vezana za dunjaluk da osjeća bol i tugu kada mu promakne nešto od dunjalučkih zadovoljstava, kao što su novac, ugled, položaj. Osjeća da je prevaren i da mu je učinjena nepravda, jer nema ono što drugi imaju. Bol i tjeskobu osjeti kada vidi svoga brata muslimana koji je postigao nešto od dunjaluka što on nije, pa mu zavidi i nada se njegovoj propasti, tj. želi da nestane njegova blagodat. Ovo je oprečno sa imanom kao što je rekao Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: "Neće se u srcu jednog vjernika sastati iman i zavist." (bilježi Ebu Davud, 5/150; sahih el-Džami’, 1464.) On govori i misli na način koji suprotan osobinama vjernika. Tu nema ni traga od Kur’ana i Sunneta, ili riječi ispravnih prethodnika (selefa).
     
21. Pretjerivanje u jelu, piću , odjevanju i ostalim dunjalučkim stvarima
    Odlazak u krajnost kada su u pitanu hrana, odjeća, piće, mjesto za stanovanje, prevozno sredstvo i slično. Pa možete vidjeti da ti ljudi žude za luksuzom, troše na najfiniju odjeću, iznajmljuju jako skupe stanove ili kupuju iste, troše previše vremena i novca na nepotrebne ukrase, dok su njihova braća u islamu u teškoj situaciji i u potrebi za tim novcem. Ovo traje sve dok se oni ne prepuste luksuznom životu, bezbrižnosti i raskoši što je zabranjeno u islamu, kao što stoji u hadisu kojeg prenosi Muaz ibn Džebel, neka je Allah zadovoljan njime, kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Jemen i oporučujući mu rekao: "Čuvaj se raskoši, jer Allahovi robovi nisu raskošnici." (bilježi Ebu Nu'ajm u El-Hiljah, 5/155; es-Silsilah es-Sahih, 353; u sličnoj verziji bilježi i imam Ahmed u ''El-Musnedu'', 5/243.)

Molim Uzvišenog Allaha, da ove riječi nađemo na vagi naših dobrih djela i da ih oživimo u praksi! 

O Allahu, molimo te Tvojim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, da obnoviš vjeru u srcima našim. Učini vjeru lijepom nama i ukrasi naša srca sa njom, a učini kufr, grijeh i neposlušnost odbojnim za nas. Neka je mir na Njegove poslanike, slavljen i hvaljen neka je Gospodar! 

Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Prevela: I.A.