Zato jer je širk grijeh koji Allah
neće oprostiti onome ko umre na njemu, i on je od najvećih grijeha sa kojim se
griješi prema Allahu na Zemlji, a onaj ko ga učini vječno će biti u vatri džehennemskoj
i nikada neće iz nje izaći.
Kaže naš Gospodar, subhanehu ve
te'ala:
„Allah neće oprostiti da Mu se neko
drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj
ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (Prijevod značenja En-Nisā', 49)
„Ko drugog Allahu smatra ravnim,
Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a
nevjernicima neće niko pomoći.“ (Prijevod
značenja El-Mā'ide, 72)
„Oni koji ne vjeruju između sljedbenika
Knjige i mnogobošci biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno
ostati; oni su najgora stvorenja.“ (Prijevod
značenja El-Bejjine, 6)
Definicija širka: To je vjerovanje da
Allah ima sudruga u Svome biću, ili u Njegovim svojstvima, ili u Njegovom
uluhijjetu, ili u Njegovom ibadetu, ili u Njegovoj vlasti i zbog toga je širk
potpuna suprotnost tevhidu, kao što je kufr suprotan imanu.
Vrste širka
Prva vrsta širka: Veliki širk
To je da uzmeš nekog pored Allaha da
ga obožavaš kao što se Allah obožava, i on izvodi iz islama, poništava sva
djela, a njegov počinioc ako umre na njemu biva vječni stanovnik vatre
džehennemske, neće im se presuditi pa da umru, niti će im patnja umanjena biti.
Vrste velikog širka:
Veliki širk ima četiri vrste:
1. Širk
u dovi
Zato jer je dova od najvećih vrsta
ibadeta, štoviše ona je srž ibadeta. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: „Dova je čitav ibadet,“ i onda je proučio ajet: „Gospodar vaš
je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti
neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'“ (Prijevod
značenja El-Mu'min, 60)[1]
Nakon što je potvrđeno da je dova
ibadet, onda je upućivanje dove nekom drugom mimo Allahu širk. Ko bude dovio
poslaniku, meleku, evliji, kaburu, kamenu ili nečemu drugom od stvorenja, takav
je mušrik, kafir.
Kao što kaže Allah:
„A onaj koji se, pored Allaha, moli
drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun
polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.“ (Prijevod značenja El-Mu'minūn, 117)
Od dokaza da je dova ibadet i da je
upućivanje dove nekom drugom mimo Allahu širk:
Riječi Allaha:
„Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se
mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.“ (Prijevod značenja El-'Ankebūt, 65)
Obavijestio je o ovim mušricima da
čine širk Allahu kada im je dobro, a samo se Njemu iskreno okreću kada ih
zadesi nedaća i poteškoća. Šta je tek onda sa onim koji čini širk Allahu i kada
mu je dobro i kada mu je teško?!
2. Širk
u nijjetu, volji i namjeri
Tako što svojim djelima cilja dunjaluk
ili da ga drugi vide ili slavu, u potpunosti to željeći tim djelima. Kao što to
rade pravi munafici i time ne želi Allahovo Lice niti ahiret. Takav je mušrik
koji je počinio veliki širk.
Kaže Uzvišeni Allah:
„Onima koji žele život na ovome
svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u
njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće
imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su
učinili.“ (Prijevod značenja Hūd, 15-16)
Ova vrsta širka je u stvarnosti neprimjetna,
ali veoma opasna.
3. Širk
u pokornosti
Ko se pokori stvorenjima u
dozvoljavanju onoga što je Allah zabranio ili zabranjivanju onoga što je Allah
dozvolio i bude ubijeđen srcem da je tako. Tj. da on ima pravo da dozvoljava i da
zabranjuje, i da on i drugi imaju pravo da se tome pokore, znajući da se to
suprostavlja islamu, onda ih je uzeo za bogove mimo Allaha, i počinio veliki
širk.
Kaže Allah:
„Oni, pored Allaha, bogovima
smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im
je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko
iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.“
(Prijevod značenja Et-Tevbe, 31)
Tumačenje ovog ajeta oko kojeg nema
sumnje:
Pokornost učenjacima i pobožnjacima u
grijehu, tj. u izmjeni Allahovog zakona, kao što je to protumačio Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Od Adijja ibn Hatima, radijallahu anh,
se prenosi da je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na
vratu mu je bio obješen krst od zlata.
Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: „O Adijj, baci od sebe tog kipa.“
Pa sam ga čuo kako uči ajete iz sure
El-Bera':
„Oni, pored Allaha, bogovima
smatraju svećenike svoje i monahe svoje...“ Pa je rekao: „Oni njih nisu
obožavali, ali su kada bi im dozvolili nešto smatrali to dozvoljenim, a kada bi
im nešto zabranili smatrali bi to zabranjenim.“[2]
4. Širk
u ljubavi
Ljubav ibadeta koju prati veličanje i
poniznost. Ona koja ne priliči da se upućuje osim Uzvišenom Allahu, ne
pripisivajući Mu sudruga u tome. Kada rob uputi ovu ljubav nekome drugom
počinio je veliki širk.
Dokaz su riječi Allaha:
„Ima ljudi koji su umjesto Allaha
kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više
vole Allaha.“ (Prijevod značenja El-Bekare,
165)
Druga vrsta širka: Mali širk
Sve ono što vodi u veliki širk i što
je sredstvo da se upadne u njega. Ili: Ono što je u tekstovima došlo pod
nazivom širk ali ne dostiže veliki širk, i on se dešava u kakvoći djela ili u
govoru. Njegov propis potpada pod Allahovu volju kao i propis počinioca velikog
grijeha.
Od njegovih primjera:
- Mala količina pretvaranja
Dokaz je ono što je došlo od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Najviše se bojim za
vas malog širka.“ Rekoše: „Šta je to mali širk Allahov Poslaniče?“ Rekao
je: „Pretvaranje. Allah će reći na Sudnjem danu kada ljudima bude suđeno za
njihova djela: 'Idite onima zbog kojih ste to radili, da bi vas vidjeli, na
dunjaluku. Pa vidite ima li vam nagrade kod njih.'“[3]
- Riječi: „Ono što hoće Allah i ti.“
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem: „Nemojte govoriti: 'Ono što hoće Allah i taj,' nego recite: 'Ono
što hoće Allah zatim taj.'“[4]
Slovo „i“ izjednačava između Allaha i te
osobe i to je širk. Što se tiče riječi „zatim“ ona podrazumijeva redoslijed i dodatak,
a ne izjednačavanje. Jer pripisuješ blagodat Allahu, a spominješ tu osobu jer
je ona samo uzrok.
Isto tako griješi onaj ko kaže:
„Oslanjam se na Allaha i na tebe.“
Ispravno je: „Oslanjam se na Allaha,“
samo. Ovdje nema „zatim“, jer je tevekkul (oslanjanje) potpuno srčani ibadet,
koji nije dozvoljeno uputiti osim Allahu.
I jer stvorenja nemaju udjela u
tevekkulu, jer je tevekkul prepuštanje stvari i okretanje srca prema onome kome
pripada odluka, a to je Uzvišeni Allah. Stvorenja ne zaslužuju ništa od toga.
Oslonac na stvorenja u onome što mogu
je skriveni širk i vrsta malog širka. Oslonac na stvorenja u onome što ona ne
mogu uraditi, i ovo se često događa kod obožavaoca kabura, i kod onih koji
traže pomoć od evlija i mrtvih, a to je širk koji izvodi iz islama.
- Riječi: „Da nije Allaha i nekog.“ Ili: „Da nije ptice došli bi nam lopovi.“ I slično tome.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se
prenosi oko značenja riječi Allaha: „Zato ne činite svjesno druge Allahu
ravnim!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 22)
Rekao je: „Činjenje drugih ravnim
Allahu je širk, skriveniji od hoda mrava po crnoj stijeni u mrkloj noći. To je
da kažeš: 'Tako mi Allaha i tvog i mog života.' Ili da kažeš: 'Da nije ovog psa
došli bi nam lopovi.' Ili: 'Da nije ove ptice u kući došli bi nam lopovi.' I da
čovjek kaže svome drugu: 'Ono što Allah hoće i ti.' Ili: 'Da nije Allaha i tog
čovjeka.' Nemoj stavljati u to nikoga, sve je to širk.“[5]
Razlike između velikog i malog širka:
- Veliki širk Allah neće oprostiti njegovom počiniocu osim uz pokajanje, a što se tiče malog on je pod Allahovom voljom.
- Veliki širk uništava sva djela, a mali širk ne uništava osim djelo u kojem je se pojavio.
- Veliki širk izvodi svoga počinioca iz islama, a mali širk ne izvodi iz islama.
- Onaj ko uradi veliki širk će vječno ostati u Džehennemu i zabranjen mu je Džennet, a mali širk je kao i ostali grijesi u ovome.
Zatim navodi neke vrste širka koje su
prisutne danas i onda kaže:
Isto tako u ovome savjetu: Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naređuje postojanost na tevhidu i zabranjuje
odlazak u širk. Ma u kakva iskušenja zapao rob, jer ova vjera zaslužuje
požrtvovanost i zaslužuje postojanost na njoj, ali ona treba muškarce koji će
ispuniti ono što su obećali Allahu, kao što se bili ashabi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem: „Pa makar ubijen ili zapaljen bio.“
Od Habbaba ibn el-Eretta da su se
ashabi požalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je se
odmarao u hladu Ka'be i rekli: „Zar nećeš tražiti pomoć za nas?! Zar nećeš
doviti Allahu za nas?!“
Pa je rekao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem: „Bilo je od onih prije vas čovjek kojem bi iskopali rupu, a
zatim ga u nju stavili. Zatim bi donijeli pilu koju bi stavili na njegovu glavu
i prepilili je na pola, to ga nije odvratilo od njegove vjere. Uzimali bi
željezni češalj pa bi mu sa kosti skidali meso i mišiće, to ga ne bi odvratilo
od njegove vjere. Tako mi Allaha upotpuniće se ova stvar toliko da će jahač ići
iz San'a do Hadremevta bojeći se samo Allaha ili vuka za svoje stado, ali vi
požurujete.“[6]
Allah, subhanehu ve te'ala, je
upotpunio ovu stvar kako im je i obećao, nakon što su strpljivi bili i nisu
požurivali. Pobjeda je pripala Allahovoj vojsci, muvehhidima, a Allah je ponizio
i uništio Njegove neprijatelje.
Ko bude čitao njihove biografije
vidjet će šta ih je zadesilo od nedaća i iskušenja, ubijanja i proganjanja od
porodica, imetka i države. To ih nije pomjerilo sa njihovog imana ni jedan
trun, nego im je to povećalo iman i čvrstoću. Povećalo im je potvrdu u Allahovo
obećanje da završnica pripada bogobojaznima. To je bilo samo Allahovom
blagodati, i sva hvala, zahvala i pohvala pripada Allahu, Gospodaru svih
svjetova.
Izvor: Deset blagoslovljenih savjeta, Sa'd
Abdulgaffar Alijj
Prijevod: Redžo Muratović
Prijevod: Redžo Muratović
[1] Ebu Davud, br. 1479 i Tirmizi, br. 3372. Šejh Albani ga je
ocijenio sahihom u Sahihu-l-Džami', br. 3407.
[2] Tirmizi, br. 3095. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Silsiletu-s-Sahiha,
br. 3293.
[3] Ahmed, br. 23119. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u
Sahihu-l-Džami', br. 1555.
[4] Ebu Davud, br. 4980. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u
Silsiletu-s-Sahiha, br. 137.
[5] Tefsir Ibn Ebi Hatima, 1/62.
[6] Buharija, br. 3612.
