Sva hvala, zahvala i pohvala pripada
samo Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika
Muhammeda, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do
Sudnjeg dana.
Zatim:
Namaz je od najvećih obaveza kojim je
Uzvišeni Allah obavezao Svoje robove. On je noseći stub vjere, potvrda ostalim
ruknovima islama nakon dva šehadeta, on je veza između Allaha i roba, on je
prvo za što će rob biti pitan na Sudnjem danu, pa ako bude isprava bit će
ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit će neispravna i ostala djela
i on je razlika između muslimana i kafira. Obavljanje namaza je iman, a
ostavljanje je kufr i nepokornost, jer: „Nema vjera ko nema namaza,[1]“ i
„Nema udjela u islamu onaj ko ostavi
namaz.[2]“
Ko ga bude čuvao bit će mu svetlo u srcu, na licu, u kaburu i kada bude
proživljen, i bit će mu spas na Sudnjem danu, i bit će proživljen sa onima
kojima je Allah podario blagodati od poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, a
kako li su oni divno društvo. A ko ga ne bude čuvao neće mu biti svjetlo, niti
dokaz, niti spas na Sudnjem danu, i bit će proživljen sa faraonom, Hamanom,
Karunom i Ubejjom ibn Halefom.
Ne razilaze se muslimani da je
namjerno ostavljanje obaveznih namaza od najvećih grijeha, i da je njegov
grijeh kod Allaha veći od grijeha ubistva, uzimanje imetka bespravno, bluda,
krađe i pijenja alkohola, i da je takav izložen Allahovoj kazni, Njegovoj
srdžbi i poniženju na dunjaluku i ahiretu.
Razilaze se učenjaci oko propisa onoga
ko ostavi namaz, i o tome nećemo ovdje govoriti, dok oni koji kažu da je takav
nevjernik dokazuju to sa jakim dokazima, a najmanje što ovi dokazi trebaju
uraditi jeste da stvore ogroman strah kod vjernika od zanemarivanja i
ostavljanja namaza i u njegovoj duši pokrenu ljubav prema čuvanju ovog namaza,
brigu o njemu i njegovom izvršavanju onako kako to Allah voli. Od tih dokaza
je:
- „Svaki
čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnīkā, oni će se u džennetskim
baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar dovelo?' 'Nismo' – reći
će – 'bili od onih koji su klanjali i od onih koji su siromahe hranili, i u
besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve
dok nam smrt nije došla.'“[3]
Tako da je Uzvišeni obavijestio oni koji ne klanjaju od nevjernika su u Sekaru (Džehennem). - „A
njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će
sigurno u Gajj ući.“[4] Došlo je od Ibn Mesuda, radijallahu anh, da je Gajj: „ Duboka
rijeka u Džehennemu koja je odvratnog ukusa.“[5]
Kako li je težak musibet onoga do dođe do nje!Kako li je teška pripast onoga ko u nju uđe! - „Ali
ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po
vjeri.“[6]
Vezao je bratstvo u vjeri sa obavljanjem namaza, to ukazuje da ako ga ne budu obavljali nisu im braća. - „Teško
toga dana poricateljima! – jer kad im se govorilo: "Klanjajte!" – oni
to nisu htjeli.“[8]
A to je rekao nakon riječi: „Jedite i
naslađujte se, ali zakratko! – vi ste, zaista, grješnici!“[9]
To ukazuje da je onaj ko ostavi namaz grješnik koji zaslužuje tešku kaznu kada sretne Allaha, subhanehu ve te'ala. - Kod
Muslima u njegovom Sahihu se prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu
anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Između
čovjeka i kufra i širka je ostavljanje namaza.“[10]
- Kod
Imama Ahmeda i u četiri Sunena, sa vjerodostojnim lancem, se prenosi od
Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca da je čuo Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ugovor između nas i njih je
namaz, ko ga ostavi postao je nevjernik.“[11]
- Kod
Imama Ahmeda, Ibn Hibbana i Taberanija, sa dobrim lancem prenosilaca, se
prenosi od Abdullaha ibn 'Amra ibnu-l-'Asa, radijallahu anhuma, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana pričao o namazu i rekao: „Ko
ga bude čuvao bit će mu svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu, a ko ga ne bude
čuvao neće mu biti svjetlo, niti dokaz, niti spas, i bit će na Sudnjem danu sa
Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejjom ibn Halefom.“[12]
Ovdje ima jedna bitna napomena, a to je da onaj ko ostavi namaz, od njega ga može odvratiti: ili imetak, ili vlast, ili položaj ili trgovina. Pa koga od namaza zabavi imetak on je sa Karunom, a koga od namaza zabavi vlast on je sa faraonom, a koga od namaza zabavi položaj on je sa Hamanom, a koga on namaza zabavi trgovina i imetak on je sa Ubejjom ibn Halefom. - Prenosi
Imam Ahmed od Muaza ibn Džebela, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko namjerno ostavi obavezni namaz,
skinuo je sa sebe Allahovu zaštitu.“[13]
I ovaj hadis je vjerodostojan.
- Prenosi
Buharija u svome Sahihu od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko klanja naš namaz i okreće
se prema našoj kibli, i jede ono što smo mi zaklali, takav je musliman ko imam
Allahovu zaštitu i zaštitu Njegovog Poslanika, pa nemojte pronevjeriti Allahovu
zaštitu.“[14]
- Prenose Imam Ahmed u Musnedu, Imam Malik u Muveti i Nesai u svome Sunenu, sa vjerodostojnim lancem, od Mihdžena el-Eslemija, radijallahu anh, da je bio u društvu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je zaučio ezan, pa je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Mihdžen je se vratio na svoje mjesto, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šta te je spriječilo da klanjaš? Zar nisi musliman?!“ Rekao je: „Naravno, ali sam već klanjao sa svojom porodicom.“ Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada dođeš, klanjaj sa ljudima iako si već klanjao.“[15]
Isto tako došlo je dosta predaja od
ashaba u ovom značenju, od kojih je:
- Prenosi
se od Omera ibnu-l-Hattaba, radijallahu anh, da je rekao: „Nema udjela u islamu
onaj ko ostavi namaz.“[16]
Isto tako je rekao: „Nema islama onaj ko ostavi namaz.“
To je rekao u prisustvu ashaba i niko to nije zanegirao, štoviše isto ovako se prenose od više ashaba od kojih su: Muaz ibn Džebel, Abdurahman ibn 'Avf, Ebu Hurejre, Abdullah ibn Mesud i drugi.
Molim Uzvišenog Allaha da nam dadne da
shvatimo vrijednost namaza u islamu, njegovu bitnost i veličinu. Molim Ga
Uzvišenog Njegovim najljepšim imenima i savršenim svojstvima da uputi narod
Bosne i vrati ih u njihovu savršenu vjeru, jedinu sa kojom je Allah zadovoljan.
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru sve do Sudnjeg dana.
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru sve do Sudnjeg dana.
I neka je hvala, pohvala i zahvala
samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Pripremio: Redžo Muratović
Medina, 11. rebi'u-l-ahar 1437. hg.
21. januar 2016. godine
21. januar 2016. godine
[1] Zabilježili su ga Ibn Ebi Šejbe u El-Iman, 47 i El-Mervezi u
Et-Te'azim kadri-s-Salah, 937 i El-Khalal u Es-Sunne, 1387 i drugi kao govor
Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anh, da je rekao: „Onaj ko ne klanja, taj i
nema vjere.“ Albani je ocijenio njegov sened dobrim u Ed-Dai'fe, 1/382.
[2] Zabilježili su ga Malik u Muveti, 51 i El-Mervezi u Et-Te'azim
kadri-s-Salah, 923 i drugi od El-Misvere ibn Mahreme, od Omera, radijallahu
anh. Albani ga je ocijenio sahihom u El-Irva', 209.
[3] Prijevod značenja El-Mudessir, 38-47.
[4] Prijevod značenja Merjem, 59.
[5] Taberi u svome Tefsiru, 18/218.
[6] Prijevod značenja Et-Tevbe, 11.
[7] Prijevod značenja Es-Sedžde, 15.
[8] Prijevod značenja El-Murselāt,
48-49.
[9] Prijevod značenja El-Murselāt, 47.
[10] Muslim, 82.
[11] Ahmed, 22937, Tirmizi, 2621, Nesai, 463, Ibn Madže, 1079.
Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami', 4143.
[12] Musned Imama Ahmeda, 6576. Kaže Ibn Baz u svojim fetvama,
10/278: „Sa dobrim lancem prenosilaca.“
[13] Imam Ahmed, 22075. Kaže Šejh Albani u Sahihu-t-Tergib: „Hasen
li gajrihi.“
[14] Buharija, 391.
[15] Musned, 16395, Muveta, 8, Sunen Nesaije, 857. Šejh Albani ga
je ocijenio sahihom u Es-Sahiha, 1337.
[16] Pogledati broj dva.